Hod prema susretu ...

Priredila: s. Ana-Marija Biško

Ponedjeljak, 28. ožujka 2011.

Hod u prihvaćanju!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,

obasjao nas licem svojim,

da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,

svi puci tvoje spasenje! (Ps. 67)

Kamo to ja zapravo hodim?

Kuda me vodi moj korak, a kakav tek trag ostaje za mojim stopama ? – Idem li ja prema cilju, prema susretu – prema njemu ?

Ja i Ti, poštovani slušatelju, u ovoj korizmi moramo uzeti svoj život na dar i koracati svaki dan prema susretu. Život katkad može biti jako težak: bolest, smrt, strah, patnja, beznađe – da, to je naš život i naše breme.

To su naše postaje na kojima padamo i ustajemo, na kojima trebamo Božju i ljudsku pomoć.

Miller piše svoj san:

„Sanjao sam, moj život je moje dijete, mongoloidno dijete. Bježao sam. Ali ono bi uvijek dopuzalo u moje krilo.Vuklo me za odjeću. Dok nisam pomislio: kad bih ga mogao poljubiti, možda bih zaspao. Prignuo sam glavu nad to iznakaženo lice – bilo je užasno... ali poljubio sam ga“.

Prihvati svoj život i pomiri se s njim.

Prihvati ga, kakav jest, drugog nemaš, ali danas.

Danas prihvati život, da ne promašiš susret koji na te čeka.

Mir Vam i dobro !